Naime nemam pojma od kuda početi, inače sam veliki pisac, ali kad treba velika riječ izaći van, tu ruka na papiru stane i zamrzne svaku misao.
Počela sam svoje putovanje, iz mnogo svojih razloga, ali bih kao kritični izdvojila jedan od nikad prežaljenih gubitaka svoje sestre, koja je bila veoma vedra i pozitivna osoba koja me nadahnula tom pozitivnom energijom, i potakla me da ju širim i dalje.
S gym-om sam upoznala neku drugu sebe možda bolju-onu za koju nisam ni znala da može postojati,da se može otrgnuti svim zlim namjerama. Moje riječi su postale oružje,da se okrenem bitnim stvarima da postanem bitna sebi, ne drugima.
Shvatila sam da sam ja najbitnija, onda svi ostali.
Drugi razlog je bio prekid dugogodišnje veze koji me, vjerujte, veoma iscrpio. Toliko da sam oronula i dopustila da negativna energija utječe na mene, da me ogrne sa trnjem i ne da mi da dišem.
S vremenom sam sama u tišini počela razmišljati da trebam stati na noge, posložiti kocke u glavi,prihvatiti sudbinu kakva jeste, dati sebi novu priliku život koji je tako fin i dragocjen, želim ga živjeti tako ispunjena i svakim danom življa.
Vjerujem da mogu, vjerujem da možete.
Marina, @marinasunjic23.11
