Skolioza je promijenila moj život, no ja sam odlučila da mogu biti jaka, i uspjela sam!
Lijepi pozdrav! Prije nego počnem pisati o sebi, htjela bih pohvaliti tvoj rad i trud i zahvalit se na svakodnevnoj inspiraciji koju nesebično dijeliš na svojim stranicama. 
Moja priča predugo traje da bih sve navela pa ću probati samo kronološki posložit sve kaj mi se desilo:
-2001., sa mojih 10 godina otkrivena mi je skolioza.
Liječila sam se par godina na sve moguće načine, vježbanja je bilo jako puno i nije niš pomagalo.
-2006., sa 14. godina morala sam na operaciju i bilo je komplikacija vezanih uz oštećenja živaca nogu.
Podnošljivo sam živjela do 2013. -kada sam počela imati gadnih problema; nisam mogla sama oprati, skuhati ručak niti raditi svoj posao (tad sam prvi put počela radit tj. stažirat i već nakon 2 mjeseca išla na bolovanje).
Neću niti govoriti koliki očaj i strah od budućnosti sam osjetila, pomislila sam puno puta da mi je jedino rješenje da si oduzmem život.
Ostali problemi koji su bili vezani uz zdravlje nisu ni malo pomagali u cijeloj priči, a bilo ih je jako puno.
Uglavnom nisam mogla normalno živjeti, a kamoli vježbati…kile su se skupljale, a mišići propadali.
-2015., u prvom mjesecu, na nagovor bliske osobe koja mi je puno pomogla pokušala sam si pomoći i krenula sam ”vježbati”.
Moje prvo vježbanje je trajalo 5 min jer nisam mogla ležati na podu na leđima, napravila sam nekoliko trbušnjaka i istegnula noge…
Nastavila sam svaki dan hodati 5 minuta duže i iz dana u dan, lakše sam se istezala.
Sve sam radila jako oprezno jer mi je puno toga zabranjeno (saginjanje, dizanje tereta, rotacije, skakanje, nagli pokreti, dugo sjedenje).
Prvo sam morala na dijetu jer sam imala dosta kila viška koje su mi bile preveliki teret na leđa (1kg viška je 7kg tereta na kralježnicu) i tad sam jako malo jela te izgubila dosta i mišićne mase, u 2 mjeseca 11 kila (to nemojte ni slučajno raditi).
Vježbanje je trajalo sve duže, a osjećaj u tijelu je bio sve bolji (već nakon skinute 2 kile bolovi su bili slabiji ).
S vremenom sam puno naučila o zdravoj prehrani i počela normalno jesti i kvalitetnije vježbati, a nakon nekoliko mjeseci vježbe doma su mi postale lagane.
Krenula sam u teretanu i naravno nakon 5 dana završila na injekciji ali nisam odustajala, polako sam radila vježbe i dizala težine!
Sada mogu raditi više aktivnosti zaredom, dobila sam nekoliko kila nazad, no većinom je to mišićna masa. 🙂
I dalje ima dana kada trpim jake bolove, i moram paziti na svaku sitnicu, kako ću što raditi, ali sam duhom jača i znam da nakon svake kiše dolazi sunce!
Bilo je puno prepreka i padova, ali kad nemaš izbora, a imaš volje, ništa te ne može zaustaviti!
Ispod su tri fotke, jedna je sa operacije i druga od 4. mjeseca 2015. i zadnja od ove godine, 2016. (nemam ni jednu od prije nego sam počela vježbati, dakle bilo je još gore prije prve slike).
Puno pozdrava, Zrinka 🙂
