Imam 16 godina, malo za neke stvari, no dovoljno za stvari koje volim.
Nikad nisam voljela ikakav sport, kolutala sam očima kad bih imala tjelesni u školi… uvjek sam bila buca debeljuca 🙂 -jednostavno “Krofnica”.
Moji kilogrami nikad nisu bili isti. Bila bih punija od nekih curica, ne bih mogla nosit odjeću za mršaviju djecu…
No, nikad nisam žalila za tim. Bila sam mala, i jela sam što poželim
Sad su stvari malo drugačije. U osmom razredu sam imala također viška kilograma koje sam skinula na način da sam gladovala!
Ujutro bih pojela krastavac, po podne neku kašicu i na večer jabuku i sl… To je trajalo neko vrijeme i poslije kad bih počela jest normalno, dolazilo bi do mučnine i zamalo do povraćanja od hrane koju bih prethodno pojela. Sa 55kg pala sam na 45-46, na početku prvog srednje – doslovno kost i koža! Tu sam se opet udebljala, pa Božić i sve što ide s tim…
Upoznala sam jednog dečka, (svog sadašnjeg), on je prvi poceo pričat o vježbanju i sve to me počelo zanimati. Krenula sam prvo s lakšim vježbama, pa onda sa sve težim i težim …
I eto me, vec 2 godine bavim se sportom! Nikad zadovoljnija nisam bila.
Ima kod mene velkih uspona i padova , nije lako održati motivaciju, no ponosna sam na sebe! Ne pušim, alkohol me ne zanima! Ne zanimaju me subotnji izlasci ni opijanja! Zanima me teretana, utezi,dobra hrana… Često čujem : “mlada si,jednom se živi, jedi ovo jedi ono” -e pa ne! To za mene nije izlika! Bas zato što se jednom živi, ja želim živjeti kvalitetnim životom! Fitness je sve, fitness je život!
–Davorka Kruhak, @davorka1.1.15