Današnja priča sigurno će vas se dojmiti. Za sve one koji se bore s poremećajem u prehrani- podijelite s njima!
Nakon četiri potpomognute oplodnje, nakon bezbroj inekcija (čitaj barem 30-tak po jednoj umjetnoj oplodnji), i nakon još jedne neuspjele medicinski potpomognute oplodnje, pogledala sam se u ogledalo…
Uplakana, jadna, a k tome sebi još i debela. Od silnih hormona udebljala sam se – dosta. Na 159cm visine imala sam 60kg, celulita čak po trbuhu, osjećala sam se grozno.
Izašla sam iz kupatila i rekla suprugu da ja od sutra više ne jedem. On se samo nasmijao ( jer, tko bi takvo nešto mogao uzeti za ozbiljno).
Od idućeg dana sam jela samo juhu iz vrećice oko 16 h kad bih došla s posla. I ništa više… vježbala još nisam.
Svi su počeli primjećivati kako sam smršavila, svi su hvalili moj izgled, bila sam presretna!
Nakon mjesec i pol stala sam na vagu koja je pokazivala 46kg – no to mi nije bilo dosta. Ustrajala sam sa svojom “super” prehranom….
Na jesen sam imala jedva 42-43kg, sad su svi pitali što mi je, jesam li bolesna. To mi je bio najveći kompliment. Počela sam vježbati tae bo. Vježbala sam svaki dan popodne.
2012. godine krećem još ekstremnije, dižem se na posao, ali u 4h ujutro da bih vježbala barem 45-60min, idem raditi, na poslu ne sjedim već hodam, stojim. Dolazim s posla, pojedem tanjur juhe, oko 18 idem na aerobik ili u teretanu na sat, dva, tri… bila sam kost i koža.
Suprug je pokušao sa mnom razgovarati, no nije uspjelo. Izgubila sam mjesečnicu. Došla sam do faze kada, da sam i htjela nešto pojesti, ujutro bih se budila jako natečena i boljelo me cijelo tijelo. Sve; ruke, noge, stomak i to na dodir.
Strašno…
Svako sam se jutro vagala i moje je raspoloženje ovisilo o brojci na vagi. Ako bi ona pokazala 43 kg cijeli sam dan bila neraspoložena, koma, nisam jela.
Došlo je ljeto, a sa ljetom lubenica. Tri mjeseca sam jela samo lubenicu. Samo, jedino i isključivo lubenicu. Ništa drugo nisam stavila u usta.
Vaga se nije micala.
Bila sam u komi: –Pa kako ne mršavim više!?!?!
Onda sam pročitala članak gdje kažu da treba imati punjenje, pa sam srijedom jela “normalno” – juhu, a ostale dane lubenicu.
Stala sam na vagu koja je pokazivala 38 kg.
Bila sam ponosna i presretna! Nisam se obazirala na riječi mame, bake, ljudi okolo, a pogotovo supruga.
-Ja sam mršava, kako ne shvaćaju da je to lijepo?!
Suprug me jednom prilikom odveo kod psihologa, čisto da porazgovaram s njim, no on se prema meni ponašao kao da me nema, i više je pričao sa mužem nego sa mnom. Pitao me gluposti i odmah me izgubio.
Nastavila sam po svome. Jedva jela, srijedom punjenje, čokoladu nisam probala godinu dana.
Zatim dođe DAN D; prejedem se, ne bude mi dobro, oteknem, sve me boli, opet izgladnjivanje…
Bila sam umorna od vage, hrane, bila sam živčana, nokti su mi pucali, kosa mi je bila užasna.
Napokon, 2014. godine suprug me nagovorio da opet probamo ići na mpo. Složila sam se, ali me užasavala pomisao da ću se udebljati. Krenuli smo u postupak, udebljala sam se malo, ne previše, trudila sam se jesti, dobila mjesečnicu i ostala trudna. Još sam patila od poremećaja prehrane, pazila sam, ali sam jela 3 obroka dnevno. Vježbala sam i u trudnoći, tri puta tjedno, polako se oporavljala.
2015. godine rodila sam sina, zdravog i velikog !
On mi je spasio život. Vjerujem da bih umrla da nije bilo njega jer mi nitko nije mogao dokazati da moram jesti. Kada sam rodila, babinje prošlo, opet sam počela izmišljati s jelom, spala na 44kg. Rekla sama sebi – DOSTA. Potraži pomoć! Našla sam stranicu FitMess Diary, počela ju pratit, počela vježbati kako spada, počela jesti kako spada, udebljala se na 48 kg. 🙂
Sada se pridržavam plana prehrane i treninga, učim iz dana u dan i osjećam se odlično! Mislim da sam napokon stvarno izliječena!
-Marica, Vinkovci 🙂
Ova draga djevojka poželjela je ostati anonimna, no mislim da vas to neće spriječiti da istinski doživite bit ove priče.
Poremećaji prehrane nečija su svakodnevica. Ne smiju se ignorirati niti skrivati.
Molim te, ukoliko imaš problema sa hranom, potraži pomoć prije nego bude prekasno.
Stay strong!